Kratka povijest stremena

Konji su kod nas pripitomljeni vjerojatno u kasnom neolitiku. Ljudi su odavno prepoznali konje po brzom hodu i nježnoj snazi. U ranom razdoblju konji su korišteni za vožnju automobila. Tijekom proljetnog i jesenskog razdoblja i razdoblja zaraćenih država, vojske svake vazalne države u početku su se temeljile na mješavini pješaštva i bojnih kola, često brojeći stotine tisuća, dok većina konjanika nije bila veća od pet ili šest tisuća. Tek kada je kralj Wuling od Zhaoa zagovarao "Hu koji nosi konja da puca", obučavao je jaku mješovitu konjičku ekipu za državu Zhao i promijenio izvornu vojnu opremu, što je bila velika promjena u vojnoj povijesti. Od tada su vazalne države pridavale veliku važnost razvoju konjice.
No, jahanje je u to vrijeme bio vrlo težak posao, jer stremen još nije bio izumljen. Kad je Aleksandar vodio svoju vojsku preko središnje Azije prije Krista, noge njegovih ljudi visjele su prazne s obje strane trbuha njihovih konja, bez oslonca. Snagom svojih bedara uhvatili su se za konje koji su silovito šepali kako bi ostali mirni. Teškoće su očekivane. Bez stremena, koji je naprava za stupanje na noge konja, jahači mogu koristiti samo noge za stezanje konja dok rukama hvataju grivu konja kako bi izbjegli pad kada konj galopira ili skače. Iskopavanje ratnika od terakote u Lintongu, u provinciji Shaanxi, važno je arheološko otkriće u Kini. Mnogi grnčarski konji slične veličine pravim konjima iskopani su u drugoj jami Ratnika od terakote i konja Qin Shihuanga. Konji su bili potpuno opremljeni sedlima, ali nisu pronađeni uzengije.
Iako je stremen malen, može dobro spojiti viteza i konja, kombinirajući snagu čovjeka i konja kako bi se postigla maksimalna učinkovitost. Točan datum izuma Stremena još uvijek nije siguran.